Alhemičari koji su od praha pravili zlato
Piše Jasna Jojić
objavljeno u Kompaniji “Novosti”, jula 2007
Najveća imena istorija, od drevnog Hermesa do Isaka Njutna, smatrali su sebe alhemičarima. Bežeći pred lomačama inkvizicije, razvili su hemiju, fiziku i medicinu, i usvojili šifrovane simbole koje svako, dovoljno mudar, i danas primenjuje da postane mag i zagospodari – samim sobom!
—————
*Pentagram, kamen mudrosti, ogledalo i poludrago kamenje, samo su neke od tajnih alhemičarskih šifri koje svako može da koristi kao svoj talisman za sreću i moć.
——————
Šifrovano “pismo” alhemičara, skup simbola koji ukazuje na najveće mudrosti, i utire put svakome kako da pronikne u najdublju magiju, i danas se koristi. S tom tajnom su upoznati bezmalo svi moćnici sveta, i tvrde kako su samo zahvaljujući alhemiji uspeli da ispred svog imena stave prefiks “naj”, u pozitivnom smislu. Isključivo za one koji te simbole ne razumeju, alhemija je “đavolji izum”.
Ovako ovu pojavu kojoj se pokolenja klanjaju već 6000 godina, karakterišu mnogi filosofi, psiholozi i etnolozi. Od Karl Gustav Junga, koji je alhemiji posvetio dve knjige, do Nikole Tesle i Alberta Ajnštajna koji su javno priznavali da se bave hermetikom, pretečom alhemije.
Tako ova magijska veština živi i danas. I mada enciklopedije, na pitanje “šta je alhemija” i dalje daju odgovor da je to preteča hemije i farmaceutike koju su razvili istraživači u pokušaju da prah, olovo, živu i druge metale i supstance, pretvore u zlato, mnogi ipak znaju da je to samo maska. Veo koji su svasno stvarali pravi alhemičari, koji su znali da je to sistem veština kojim se traga za oslobađanjem božanskog elementa zarobljenog u svakoj materiji, pa i u čoveku.
Taj veo oko alhemije, stvarao se od njenih početaka, od petog milenijuma pre naše ere. U drevnom Egiptu gde je ova magija nikla i razvijala se od Hermesa Trismegistusa do kraljice Kleopatre.
Tajno znanje su u trećem veku pre naše ere (pošto je Aleksandar Makedonski porobio Egipat), preuzeli stari Grci. Dogradili su ga svojom filosofijom, pre svih Platon, Leukip iz Mileta, Demokrit iz Abdere i Empedokla iz Agrigenta. Oni oko 450. godine pre Hrista, postavljaju teorije o atomima i elementima kao najmanjim, nedeljivim česticama materije.
Preko ostataka tradicije ove starogrčke nauke, Arapi su se susreli s naukom drevnog Egipta, Sirije i Persije. Tako ono što je u Egiptu zvano “hem”, kod Grka “hemeja”, u Arabiji dobija njihov čuveni član “al” i postaje “al-hemija”.
Prvih susreta sa alhemijom Arapi su doživeli pri opsadi Konstantinopolja, najvećeg uporišta hrišćanstva. Spaljivanje njihovih drvenih lađa “grčkom vatrom”, lako zapaljivom smešom koju nije moguće ugasiti vodom, nateralo ih je da razmišljaju. U Bagdad, 764. godina. Džafar al Sadik, šesti Imam i naslednik Muhamedovog zeta Alija, bavi se “naučnim obrazovanjem” i podučava carsku decu, među kojima je Džabir ibn Hajan u zapadnom svetu poznatom kao Geber. Džabir je radio u labaratoriji i prvi na svetu detaljno opisao amonijum hlorid, pokazao kako se priprema olovno belilo, destilovao sirće i dobio “jaku” sirćetnu kiselinu. Njegov sledbenik bio je persijski alhemičar Al Razi, u Evropi poznat kao Razes. Sa njim se razvija medicinska alhemije. On je izumeo način za pripremanje gipsa, a njegov učenik, čuveni Persijanac ibn Sina (979 – 1034), poznat pod imenom Avicena, jedan od najznačajnijih lekara u vreme između antičkog perioda i rađanja moderne nauke.
U 13. veku alhemija, koja je u Evropi zatrta posle pada Starog Rimskog carstva, ponovo vaskrsava. Njome se bave Albertus Magnus, najčuveniji Mag(Veliki), Rodžer Bekon, Paracelzus (1493–1541), Filipus von Hohenhajm, Isak Njutn i još mnoga slavna imena. Duhovne principe alhemije tajno upražnjavaju malte ne svi intelektualci, filosofi i umetnici.
Upravo ta činjenica doprinela je i da ovo tajno učenje, kroz istoriju ima i podršku pojedinih vladara (mecene su im bile i car Kine Ši Huan Ti, nemački imperatora Rudolfa II, princ Albert a kasnije i sam Adolf Hitler koji je vešto eksploatisao sva znanja za svoju politiku).
Vladari su alhemičare s jedne strane štitili od progona zvaničnih, omasovljenih religija. Pre svih od Rimokatoličke crkve koja se i danas protivi mogućnosti da Bog živi u svakom čoveku a nije odvojeno stvorenje koje nagrađuje i kažnjava sa strane. Njihovi inkvizitori, posebno u Srednjem veku, decenijama su se bavili pravim lovom na alhemičare, bacajući ih na lomače zajedno s’ astrolozima, astronomima, i vidovitima.
Ali vladari su alhemičarima trebali i zbog para. Verovatno su zato oni svoj osnovni duhovni princip (parafraziran zapis sa papirusu iz starog Egipta: “kako je gore, tako je dole i kako je dole tako je gore”), pokušavali i materjalno da dokažu. Izumeli su laboratorijsko posuđe (koje je i danas u najširoj upotrebi), i, u pokušaju da “pretvore prah u zlato” i obogate svoje mecene, poput egipatskih faraona, identifikovali su usput, čitav niz hemijskih elemenata i jedinjenja, uzročnike bolesti, lekove za njih…
Jedno od najvećih otkrića iz prve polovine 14. veka bio je alkohol, kome su alhemičari dali naziv voda života (aqua vitae). Sa pojavom čuvenog alhemičara Paracelzijus, potraga za veštački dobijenim zlatom bila je začetak farmacije i moderne hemije.
Tako su bar pokazali da čovek može da manipuliše prirodom ali i da ima moć da sam stvara, meša i proizvodi novu materiju. A time, i da u ljudima, zasigurno čuči deo samog Boga.
Neizostavno posle ovih velikih otkrića, dosetili su se da razreše još jednu misteriju. Vodeći se logikom filosofa Aristotela, razumišljali su: ukoliko je Bog u čoveku, a Bog je večan, onda i čovek mora biti večan. I pošli su u potragu za eliksirom besmrtnosti. Mnogi se danas nadaju, da će potomci alhemičara i njega otkriti jer je njihovo prvo obećanje dato običnim ljudima, zaista ispunjeno. Početkom 20. veka, engleski naučnik Ernest Raderford je dokazao da se nuklearnim reakcijama postiže transmutacija elemenata, i da se tom reakcijom jezgro žive (koje zahvata neutron) može pretvoriti u jezgro atoma zlata!
Upravo iz činjenice da je ovo uspelo naučnicima, mnogi misle da i eliksir života već postoji. Ali da ga alhemičari kriju, vodeći se tragedijom Huana iz novele “Eliksir dugog života”, Onore de Balzaka. U njemu se opisuje stari alhemičara, don Bartolomea Belvideroa, koji, u raskošnom srednjovekovnom dvorcu u Ferari, otkriva eliksir života i tajnu poverava svom sinu Huanu, u nadi da će ga sin eliksirom oživeti posle smrti. Međutim, uprkos očevom zavetu, don Huan ne oživljava oca, već odlučuje da nasledi imanje a eliksir zadrži samo za sebe.
Dakle da svoje visoke ciljeva zaštite od inkvizicije i primitivnih, ali i zbog strašnog rizika da se njihova duboka duhovna znanja, koja su imala i ogromne posledice u materjalnom svetu, prošire i na one koji nisu spremni da ih prihvataju, alhemičari Srednjeg veka su počeli da se služe šiframa. Simbole starih filosofsko-religioznih učenja, proširilu sa još stotinjak novih i tako se sporazumevali. Po mnogima, oni to čine i danas. Ali to nije neka zatvorena organizacija,loža, u kojoj učitelj, obučava i inicira učenika. To je slobodno “pismo” i alhemičar može postati svako ko prokljuvi te drevne, praistorijske, i nešto novije, srednjevekovne simbole. Ko zagledan u petokraku ne vidi simbol Staljinove komunističke tiranije, već viziju staroegipatskog mudraca Hermesa, pentagram koji predstavlja čoveka kao zvezdu, deo kosmosa, čija se glava (vrh zvezde) upire u nebo, a ruke i noge (ostala četiri kraka) širi na četiri strane sveta, ne bi li upio sve znanje. Shvatio suštinu svega.
Kada danas u horor filmovima gledamo, kako pripadnici nekih sekti ili veštičjih redova, stoje nasred iscrtanog pentagrama i uzdižući ruke uvis vrište, u stvarnosti bi trebalo zamisliti čoveka koji moli da otvori sva svoja čula, a ne samo pet materjalnih, da razume sve oko sebe a pre svega samog sebe.
Uz to, pentagram je napravljen po vrlo preciznim saznanjima ranih fizičara i astronoma. Svakog sekunda tokom dana, preko tih pet krakova i centra u kojem se oni seku, prelamaju se elektromagnetni talasi, a metal od kojeg je napravljen, upija ultraljubačiste talase a odbija infracrvene (u alhemiji je već milenijumima poznato učenje “Ljubičasto Preobražavanje Vatre”)
Potpuno dakle u skladu s današnjim znanjima, on svakome ko ga nosi na grudima, donosi dodatnu energiju, ojačava osobu da bolje živi a samim tim i da dublje misli.
Na osnovu ove logike, svako može uz malu amajliju postati alhemičar a kad se u njemu probudi nagon za daljim usavršavanjem, već će mu do ruke doći i drugi simboli koje će postepeno razumevati i usvajati.
(U sledećem broju: Vudu lutkice u kućnoj upotrebi)
Antrfile
Duša
Moć u ogledalu
Samo jedan u mnoštvu hemijskih elemenata koje su otkrili, alhemičari su nazvali ogledalom duše. To je jedini tečni metal – mercurius, odnosno živa. U alhemičarskim spisima ona se pripisuje planeti Merkur, po mitologiji postojbini boga Hermesa. Živa je neverovatno bitna jer su od nje uspeli da naprave ogledalo. A svako ko se dovoljno dugo gleda u ogledalu, kaže se u jednom dugo skrivanom spisu alhemičara, može dopreti do sebe. Posebno ako je dobro skoncetrisan i oko ogledala ima iscrtan crveni pentagram.
Antrfile
Astrologija
Talismani za zdravlje
Alhemija, (baš kao i astrologija kojom su se svi alhemičari pomno bavili), bazira se na učenju o četiri elementa: vatri, zemlji, vazduhu i vodi. Po njima Zemlja ima svoje čuvare, a to su Salamanderi – duhovi vatre, Gnomi – duhovi zemlje, Silfe – duhovi vazduha i Undine – duhovi vode. Oni čuvaju našu planetu od drugih zlih uticaja. Srednjevekovni alhemičari i astrolozi, poput Paracelzijusa,(koga zovu i “otac toksikologije”, jer je prvi shvatio i zapisao da je sve i otrov i protivotrov i da je “samo doza ono što čini da neka stvar ne ubija”), kao lek bolesnima često je prepisivao odgovarajuće astrološke talismane. Dakle poslušajte savete astrologa i nosite talismane ili nakit od minerala i poludragog kamenja koje oni i danas preporučuju. Protiv zavisnosti (cigarete, alkohol, hrana), i noćnih mora ametist, protiv kožnih bolesti koral, aventurin i topaz, za pročišćenje krvi hematit i ružičasti kvarc, protiv niskog krvnog pritiska magnetit, a protiv visokog žad, kod stomačnih tegoba pomažu oniks i topaz, kod plućnih mesečev kamen i opsidian, kod menstrualnih lapis lazulij a kod obolele prostate opsidian i ametist. Za balansiranje seksualne energije koriste se lapis lazuli i rubin, za pozitivne emocije ahat, žad, opal i tigrovo oko, a protiv depresije ametist, rubin, ružičasti kvarc. Sve ovo je davno, više od 5000 godina proveravano znanje. Po Paracelzusovoj knjizi “Volumen Paramirium“ talismani od poludragog kamenja mogu zaštiti i od svih pet sfera (entia), u kojima je on nalazio uzroke bolesti: ens astrorum (kosmički uticaji koji zavise od klime i zemlje), ens veneni (otrovna supstanca u krvi koja dovodi do bolesti), ens naturale (prirodni nedostaci), ens spirituale (psihički nedostaci) i ens deale (bolest koju je poslala sudbina). I to po astrološkim znacima: Ovnu se preporučuju hematit, koral, azurit i ametist, Biku safir, tirkiz i ružičasti kvarc, Blizancima tigrovo oko, ahat i turmalin. Raku sreću donose mesečev kamen, karneol i tirkiz a Lavu jantar, turmalin, sardoniks i magnezit. Za Device su citrin, jaspis, žad i karneol a za Vage lapis lazuli, topaz i turmalin. Kristali za Škorpije su akvamarin, ametist, beril i rubin, za Strelce malahit, tigrovo oko i tirkiz, za Jarca granat, lapis lazuli, hematit i malahit. Vodolije treba da nose ametist, tirkiz, žad i sokolovo oko a Ribe ametist, fluorit, turmalin i akvamarin.
————
ANTRFILE
Mudrost
Šta želiš to i ostvariš
Toth-Hermes, staroegipatski faraon koga su proglasili bogom, pisao je papiruse s dubokom filosofijom koja je dobila ime hermetizam. Njemu se u svojim delima dive i Platon, Diodor, Tertulijan..Alhemičari međutim vrhuncem njegovog učenja smatraju zapis pronađen na smaragdnoj pločici u rukama Hermesove mumije, koja počiva u kripti smeštenoj u Velikoj piramidi u Gizi. Prvi redovi kažu: “
Istina je bez laži i najviše stvarna: ono što je iznad nalik je onom što je ispod da pospeši čuda jedne stvari. Ona se uzdiže sa zemlje do neba i opet spušta na zemlju da primi moć svih viših i nižih stvari. Pomoću toga tvoja će biti slava sveta. I zbog toga, sva skrivenost pobeći će od tebe. Unutar toga je moć, najmoćnija od svih moći”. Mudrost je dakle, tumače alhemičari, u tome da se samo dubokim mislima i molitvama, željeno ostvaruje i da se vraća samo onoliko koliko dajemo.
