Bacaju čini egipatskim lutkicima
Piše Jasna Jojić
objavljeno u Kompaniji “Novosti”, jula 2007
Etnolozi na prokletstvu Ramzesa III, vekovima razvijaju mit o zlokobnosti voštanih figura. Okultisti ih i danas ipak koriste i tvrde da ih svako može napraviti sam i pomoći sebi u nevoljama i bolesti.
—————————–
Kad god se pomene afrička magija i vudu lutkica, i danas se ljudima širom sveta “diže kosa”, ali manje njih zna da su najpoznatiji rituali koji se vezuju za ovu relikviju potekli iz drevne egipatske religije. Čak se i postojanje čuvenih figurica od voska, kojima se, tvrde mnogi arheolozi i antropolozi, neprijatelj može i ubiti, prvi put pominje u papirusima pronađenim u grobnicama faraona, kraljeva drevnog Egipta.
Mnogi istraživači ne libe se da iznesu ni pretpostavku da se, egipatsko carstvo, koje je po istorijskim činjenicama bilo najduže održivo u našoj civilizaciji, (trajalo je od IV milenijuma pre Hrista pa bezmalo do 10 veka, skoro 5000 godina), očuvalo upravo zahvaljujući obredima u kojem su glavni artikli bile figurice, kasnije u zapadnoj Evropi nazvane envoutement, odnosno envojt – predstavnik žrtve!
Najčuveniji zapisi na tu temu, govore o mladom ali najsposobnijem faraonu, nazvanom po bogu Sunca, Ramzesu III. On je Egiptom vladao od 1182. do 1151, pre Hrista, i tokom svoje vladavine, pokorio je sve okolne kraljevine i sazidao hram Mediment Habu u Luksoru, koji i danas impresionira turiste a u kojem se nalaze njegovi ostaci.
Tu je dakle mumija, načinjena pošto je stradao u zaveri potlačenih naroda i egipatskih konkurenata koji su želeli njegovo mesto. I to, kako je zapisano na papirusima, uz pomoć sveštenika, moćnih vračeva koji su ga ubili preko voštane figure!
Da bi Ramzesa III dakle, zamenili izvesnim Pentaurtaom, zavereni oficiri angažovali su najmoćnijeg čarobnjaka tog vremena, Huia. Iz dobro čuvane Kraljevske biblioteke u Tebi izneli su “Knjigu o magiji”, i naredili čarobnjaku da usmrti faraona, njegove prijatelje i najbliže saradnike. Hui je od voska napravio figure Ramzesa III i svih njegovih prijatelja i na njima, hijeroglifima ispisao njihova imena. Na amajliji koju je sam napravio, ispisao je “Reči moći” a oficiri, zaverenici, odneli su je u palatu Ramzesa III. Zaveru su međutim predvideli Ramzesovi čarobnjaci, pa su naredili da predvodnike i oko 40-ak saučesnika (među kojima je bilo i šest dama), uhapse. Potom im je 11 sudija izreklo kaznu pogubljenja. Ubijen je čuveni sveštenik koji je bacio čini ali niko nije uspeo da nađe voštane figure za koje su zaverenici priznali da su ih videli i da postoje. Nedugo zatim Ramzes III počinje da gubi bitke u odbrani delte Nila od Hetita (susednog naroda koji se borio za Siriju), a 1151. godine pre Hrista, i njega i celu grupu njegovih saradnika, pre toga “istipovanih” u voštanim figuricama), ubijaju u takozvanoj horemskoj uroti.
Moć kletve voštanih lutkica pominje se i na Papirusu Vestkar, koji se danas čuva u Berlinskom muzeju. Na njemu piše kako je egipatski kralj Nektanebu sa svojim sveštenicima, tokom jedne bitke na moru, od voska napravio modele brodova i ljudi, stavio ih u posudu s vodom i potopio ih udarajući ih štapom od abonosa i izgovarajući magične reči. Ubrzo su njegovi mornari isto to zaista izveli na Sredozemnom moru.
Na papirusima sačuvanim u kolekciji Vestkar (koji se svi odnose na tajne egipatske magije a većina se danas čuva u depoima čikaškog nacionalnog muzeja u SAD), još je niz priča o moćnim obredima s voštanim figurama. Istoričari tvrde da su se tajne egipatskih magova širile i među sveštenike i čarobnjake drugih naroda, pošto su u prvom milenijumu pre Hrista, posle Trojanskog rata, dogodile i velike seobe naroda na Mediteran i Srednji istok.
O moćnoj je magiji pisano sve više, i to i u kontekstu dobra, a ne samo zla, kako su to pokušavali da prikažu sebični zapadni okultisti i etnolozi, pošto su u 18. i 19. veku, istraživali blago i papiruse pokradene iz tek otkrivenih (milenijumima peskom zatrpanih), faraonskih grobnica i palata. Tom pozitivnom pogledu na voštane lutkice doprineli su i zapisi iz starogrčkih knjiga. Jedan od njih govori o sudbini mornara koji je “za vreme bitke na moru pogođen strelom u oko i trpeo je neopisive bolove. Njegovi prijatelji su napravili njegovu figuru sa strelom u oku i odneli je u poznato Bogorodičino svetilište u Siriji. Tamošnja ‘Bogorodica’ je izgovarajući magične reči moći, izvukla strelu iz oka voštane figure, i istog časa, prava strela je ispala iz oka zlosrećnog mornara a bol je prestala!”
Pre stotinjak godina, kad su antropolozi ozbiljno počeli da proučavaju način razmišljanja i religioznu praksu afričkih i južnoameričkih plemena, voštane figure sreli su i u vudu magiji. I oni su se tada uverili da te lutkice, varijanta “vo” statua iz Benina, nisu tako zlokobne. Beninski sledbenici vudua u nedavnim anketama naučnika, nisu poracali da umeju da bacaju zle čini i kletve, ali većina ih je potvrdila da bi to bila zloupotreba moći koju je “Bog dao Africi kad im je dao vudu”, i da se figurice uglavnom koriste za dobro. I to kako za sopstveno, tako i za dobro drugih ljudi.
Danas, oni koji bi se magijom bavili bez predznanja o religiji, što je teško izvodljivo, sve čini i bajalice s’ voštanim figurama, svode pod reč envoutement.
U parapsihološkim enciklopedijama taj pojam definišu kao magijski obred u kojem vračara pravi figuru, pokušavajući da što vernije predstavi lice i telo neke osobe a potom raznim oštrim predmetima ili drugim stvarima, uz bajalice, manipuliše po njoj. Ako je vrač dobro skoncetrisan, osoba za koju je napravljen envojt (predstavnik žrtve), u istom trenutku poput zombija, oseća sve ono što vrač poželi. Ukoliko joj iglicu primera radi, zabode u glavu i izgovori kletvu za glavobolju, osoba momentalno oseti bol, a ako iglicu ostavi tu, žrtva može dobiti hroničnu migrenu.
Mnogo se manje međutim govori o dobrim čudima koje i danas izvode crnački i arapski vračevi, rasprostranjeni po Evropi i Americi. Postoje ljudi koji su im se prepustili, a vračevi su napravili njihovu figuricu, i primera radi, žena, na čiji je envojt stavljena sperma plodnog muškarca, uspevala je da zatrudni posle višegodišnjeg neuspešnog lečenja steriliteta. Na sličan način, oblažući voštanu figuricu melemima, pomagali su nesrećnicima da uklone tumor a tretirajući akupunkturne tačke na kipovima, mnogima su pomagali da odstrane i razne druge fiziološke nedaće. Hrabriji, koji znaju da ako se magijom bave čiste savesti, odnosno samo zarad svog dobra a ne zarad tuđe nesreće, pokušali su i sami da praktikuju staroegipatsku magiju. Oni u raznim intervjuima i knjigama konstatuju da ona uspeva i bez tih magičnih, milenijumima unazad, pa sve evo i do danas skrivanih, “Reči moći” s papirusa Vestkar.
Ti savremeni okultisti savetuju da se na tihoj vatri istopi nekoliko sveća: belih ukoliko osoba radi sebi za zdravlje, zelenih kad želi da se oslobodi stega i prosperira, ljubičastih ako budi svoje duhovne moći, crvenih ako joj je potrebna dodatna snaga, žutih ili roze ako želi da bude voljena. Kad se tečan vosak prohladi i bude u “ratluk” stanju, treba ga pažljivo, oblikovati da podseća na malu ljudsku figuricu. Uopšte nije važno da li figura bude hiperealistička, može izgledati kao dva ukrštena pruta s kuglicom, koja treba da predstavlja glavu, na vrhu jednog od krakova. Ali je bitno da se sve vreme “vajanja” razmišlja kako se pravi sopstveni lik sa svim karakteristikama svog izgleda, karaktera i temperamenta. Kad se uradi osnova (muškarci ne smeju zaboraviti da dodaju polni organ a žene grudi, osnovne osobenosti polova), detaljiše se, pa će se malim kuglicama od voska oblikovati lice i to s ciljem da se naglasi ono što je karakteristično u stvarnom izgledu (krupne oči, prćast, kriv ili dug nos, napućene ili tanke usne….). Ko želi, može dok doteruje figuricu da izgovora neku mantru koja će od tada za njega predstavljati “Reči moći”. To može biti stih poput: “vajam, sebe pravim da zauvek ozdravim”, ili “pravim sebe lepom da zavladam muškim svetom”…. Rečima se svako može igrati bez straha ali one uvek moraju biti isključivo pozitivno orijentisane i ne smeju se ticati drugih ljudi.
Takva figura čuva se i po potrebi se njome manipuliše kod bilo kojih problema. Prosto rečeno, svako će bacati čini na samog sebe!
Oni koji to rade tvrde da je ovo uspešan metod za lečenje nervoze, straha ili depresije. Čak i kad su ti simptomi posledice psihički napada ili sam hiper osetljivosti na magnetna zračenja iz svemira, treba kažu vračevi, izvući figuricu iz kutije u kojoj se drži, dahnuti u nju “svež vazduh”, i ponovo je pažljivo spustiti unutra.
Uspeh ovih rituala zavisi isključivo od snage vere u njih. I trunka sumnje može ih dezavuisati, učiniti ih lakrdijom. Zato, je neophodno da se o magijskoj praksi ne razgovara nisakim i da se ona izvodi u osami.
(U sledećem broju: Knjiga čuda iz piramide Unasa u rukama Vatikana)
Antrfile
Recept
Radost u ćilibaru
Voštane figure, drevni Egipćani su (po podacima iz knjige E. A. Vallis Budgea “Amulets and Superstitions”), ukrašavali i raznim kamenjem. Ko želi da napravi svoju voštanu lutkicu, i sam može u svoju figuru utisnuti svetlucavo kamenje i kristal, ukoliko želi da odbije zlo i vradžbinu. Zanimljive kamičke koje su donešene s odmora, obeležene prugama i šarama, treba staviti oko vrata lutkice onaj ko uvek želi da bude veseo i nasmejan a za intelektualne sposobnosti koriste se takozvane “rečne suzice”, kamenčići koje je voda izbušila ili na kojima je krečnjak formirao “bebice”, kvrgice. Trouglasto kamenje je univerzalno sredstvo za zaštitu od zlih duhova. Zeleno kamenje (nefrit, smaragd, zeleni žad) nosiće lutkice čiji vlasnici žele bebu, a žuto, (ćilibar ili topaz), koje je po verovanju okamenjena suza koju je Eva pustila zbog tuposti Adama, umetnuće se u figurice koje predstavljaju ženu u težnji za muškarcem. Crveno kamenje štiti od vatre i naleta tuđih agresija.
Antrfile
Upozorenje
Nikome zlobu
Retki antropolozi koji su rešili da javno objave tajne papirusa, pominju i egipatskog čarobnjaka po imenu Ubaner koji je uvek sa sobom nosio vosak. “Jednoga dana, kada je saznao da njegova supruga ima ljubavnika, izvukao je vosak i napravio model krokodila dugog sedam lakata. Nad njim je izgovorio tajne magijske “Reči moći”, što mu je omogućilo da sebe pretvori u živog krokodila. Svom je slugi pre toga naložio da krokodila u kojeg se pretvori baci u Nil, što je ovaj naravno učinio. Kad je u čamcu rekom naišao ženin ljubavnik, ribar, čarobnjak ga je prosto progutao”. Savremeni magovi nikome ne preporučuju da se bave ovim stvarima. Bolje je onda gledati Diznijeve crtaće s čarobnjakom Merlinom.
